Neovlašteno korištenje predmeta zaštite
Prava intelektualnog vlasništva apsolutne su naravi, što znači da nositelj prava ima isključivo pravo korištenja predmeta zaštite (npr. izuma, žiga, industrijskoga dizajna ili autorskoga djela). Ta prava su u pravilu vremenski ograničena te se temelje na teritorijalnom principu.
Svaka druga osoba koja želi koristiti takav predmet zaštite (npr. izdati ili prevesti određenu knjigu, reproducirati određeni industrijski dizajn, proizvesti proizvod zaštićen izumom i sl.) u pravilu mora dobiti dopuštenje (licenciju) nositelja prava intelektualnog vlasništva za određeno korištenje predmeta zaštite. Ugovori kojima se uređuju ova pitanja uobičajeno se sklapaju u pisanom obliku i njima se određuju uvjeti korištenja (namjena korištenja, vremenski i teritorijalni opseg, naknade i sl.).
Ako neka osoba započne sa korištenjem predmeta zaštite intelektualnog vlasništva, bez prethodno zatraženog odobrenja nositelja prava ili takvo odobrenje nije dobila, takvo korištenje je neovlašteno i predstavljat će povredu nositeljeva prava.
Samo u određenim posebnim i vrlo ograničenim slučajevima, koji su propisani zakonom, korištenje predmeta zaštite intelektualnog vlasništva bez odobrenja nositelja prava neće predstavljati povredu prava.